Rana intervencija u djetinjstvu predstavlja pružanje podrške i specijalizovanih usluga djeci sa razvojnim odstupanjima i teškoćama uzrasta od rođenja do šeste godine, kao i njihovim porodicama, u cilju njihovog pravilnog razvoja, porodičnog skladnog funkcionisanja kao i uspješnije inkluzije u zajednici, objašnjava Danijela Vičević, diplomirani defektolog- logoped, zaposlena u Resursnom centru za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“ u Kotoru. U ovoj ustanovi tim stručnjaka nudi individualne tretmane za djecu sa slušnim oštećenjem i govorno jezičkim patologijama, kao i radionice za roditelje u cilju njihovog osnaživanja i informisanja o patologijama sa kojima se susreću.
Zbog čega je važno da se u tretman rane intervencije uključi porodica djeteta sa smetnjama u sluhu i govoru?
– Situacija u rehabilitacionim ustanovama pokazuje alarmantne podatke, da je veliki broj djece koja kasne u govorno-jezičkom razvoju. Zbog velikog broja djece, broj tretmana je sveden na minimum (dva puta sedmično po pola sata, i to samo onoj djeci koja su kategorisana kao djeca sa razvojnim poteškoćama). Da bi bila potpuna, rana intervencija zahtijeva dobru saradnju zdrastvenih, obrazovnih i socijalnih ustanova. Takvim sadejstvom osigurava se pravovremeno otkrivanje razvojnih odstupanja, dobijanje adekvatnih usluga iz svih umreženih ustanova kao stvaranje mogućnosti za njihovo uključivanje u redovne programe lokalne zajednice. Trend u svijetu je i obavezno uključivanje porodice, ne samo u smislu davanja savjeta, već direktnim uključivanjem roditelja i edukovanjem kako raditi sa svojom djecom. Edukacijom roditelja omogućavamo cjelodnevnu stimulaciju samom djetetu i samim tim bolje rezultate.
Ipak, postoji novi pristup radu sa roditeljima?
– Odlaskom na edukaciju koja je održana krajem prošle godine, dobila sam nova saznanja vezana za rad sa djecom i roditeljima najranijeg uzrasta koji imaju smetnje, a koja nisu iz autističnog spektra. To je jedan potpuno novi pristup radu, gdje su u fokusu upravo roditelji. Posmatra se interakcija između roditelja i djeteta, određuje se nivo komunikativnog razvoja djeteta, nakon čega se roditelji uče na koji način raditi sa svojim djetetom. Edukacije za roditelje se izvode grupno, te pored informacija koje dobijaju direktno od terapeuta, imaju priliku podijeliti iskustva i znanja i sa drugim roditeljima i tako učiti jedni od drugih i biti podsticani. Trudim se da saznanja primjenjujem u svom radu, a u budućnosti planiram da naša ustanova ponudi i grupne radionice za roditelje koje bi imali veliki značaj za napredovanje većeg broja djece.
Koja su djeca dobri kandidati za ranu intervenciju na polju govorno-jezičkog razvoja?
– Kandidati za ranu intervenciju su sva djeca koja su sa rizikom za razvojna odstupanja ili sa već utvrđenim razvojnim teškoćama, kao i djeca koja kasne u govorno jezičkom razvoju u odnosu na svoje vršnjake.
Roditelji obično primjećuju da nema govora ili da se ne razvija adekvatnim tempomâŚMeđutim, postoje odgovarajuće predjezične vještine koje predstavljaju preduslov urednog govorno-jezičkog razvoja. Predstavlja prvu stepenicu komunikativnog razvoja, ako ona izostane u periodu oko prve godine, postoji potreba za ranom intervencijom.
Na što roditelji treba da obrate pažnju?
1. Potrebno je da obrate pažnju primjećuje li dijete ljude oko sebe, koliko je usmjereno na ljude i kako se ponaša tj. koliko vješto utiče na ljude i kako reaguje na njih i na njihove zahtjeve;
2. Krajem prve godine djeca urednog razvoja znaju kako predjezičnim vještinama uticati na okolinu, dobiti pažnju ili željeni predmet. Kod djece usporenog komunikativnog razvoja, javlja se nesposobnost komunikacije sa odraslima, takvu djecu karakteriše prevelika samostalnost za dati uzrast (otvaraju frižider, uzimaju sama što im treba) jer nisu u stanju da iskomuniciraju isto. Usljed nemogućnosti djeteta da ni verbalnom ni neverbalnim putem objasni roditeljima da je gladno, razvija se ta prerana samostalnost (nije normalno da dijete od godinu i po otvara frižider i samo uzima). Često zbog nemogućnosti da komunicira biva frustrirano, te počinje da bude i agresivno prema okolini.
3.Obratiti pažnju uvlači li dijete druge ljude u svoje aktivnosti (donosi li predmete da bi uključilo drugu osobu u interakciju);
4. Obraća li pažnju na lica osoba sa kojima se igra, razmjenjuje li poglede i gleda li u pravcu pokazanog predmeta.
Ako dijete ne obraća pažnju na ljude koji ga okružuju, ne uvlači ljude u interakciju i ne obraća pažnju na lica osoba sa kojima je u interakciji, onda zaista postoji potreba da dijete bude podstaknuto ranom intervencijom.
Na koji način roditelji mogu aktivno da podstiču razvoj govora kod svog djeteta?
– Da bi se kod djece govor razvio, neophodno je govoriti sa djetetom, stimulisati ga kroz svakodnevne porodične situacije, igrati se sa djetetom, čitati djetetu i pjevati djetetu. Ukoliko postoji potreba za dodatnim informacijama, obratiti se logopedu u mjestu stanovanja ili se obratiti direktno našoj ustanovi u Kotoru, gdje će roditelji sa sigurnošću dobiti željene odgovore.
M.D.Popović
Legenda: Danijela Vičević
)){kind=small}
